Wednesday, October 3, 2007
Premijera, bivši ministar, sindrom i srećan kraj
Ovogodišnji BITEF zatvoren je predstavom »Pijana noć 1918.« u izvođenju pozorišta Ulysses iz Hrvatske. Više društveni nego pozorišni događaj, dramatizacija Krležine novele u režiji Lenke Udovički privukla je pažnju javnosti, između ostalog i iz razloga što u njoj uloge tumače i dva srpska glumca: Nebojša Glogovac i Branislav Lečić. Prvi briljira – što nije nikakva vest, a drugi skreće pažnju na sebe– što takođe nije nikakva vest, ali smo ovoga puta, napokon, dobili objašnjenje.
Sledi rekonstrukcija događaja:
• U nedelju, na okruglom stolu upriličenom povodom pomenutog gostovanja, jedan od glumaca povelikog ansambla koji su prisustvovali razgovoru sa publikom, bio je i naš bivši ministar kulture. Tu priliku je iskoristio za prigodan (i ne baš kratak) govor o ponovnom uspostavljanju veza između Srbije i Hrvatske, o mostovima, ljudima, poverenju. Pričao je tečno, kako glumci to znaju, i ubedljivo i rasplinuto, kako su političari vični. Nebojša Glogovac nije došao na razgovor. Možda zato što je bio umoran nakon duge i iscrpljujuće poslednje scene, a možda zato što nije bio u stanju u kom Lečić jeste, a koje nam je, koliko sutradan, postalo transparentno (da se stručno izrazim).
• U utorak, dnevni list »Politika« objavljuje vest da je Branislav Lečić u PMS-u. Slaviša Pavlović, pi-ar PMS-a, iznosi optimizam i kaže kako se u PMS-u svi nadaju da će na predstojećim lokalnim izborima dobro proći, te da je PMS nastao iz potrebe građana. Netipično za PMS, moram da primetim, jer su tipični simptomi pesimizam i beznađe i u PMS-u se retko ko čemu nada, ali dobro. Svako ima drugu reakciju. Zato i pretpostavljam da bi odgovor na pitanje iz naslova »Kako će Srbi prihvatiti PMS«, koji se raširio preko cele 6. strane, bio: kako ko.
Ali, treba biti oprezan: ume da boli glava.
• U sredu, međutim, »Politika« nam prenosi da su Branislav Lečić i ostali predstavnici stranke objavili da su izašli iz PMS-a. U rekordnom roku. Sad su u MS-u, što je svakako bolje.
Trajalo je neuobičajeno kratko. Blago njima.
A i nama.
Valjda.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
4 comments:
na tekst nemam komentara, valjda je onako kako ti kažeš, ionako se i u pozorište i u politiku razumiješ mnogo bolje od mene.
No, slika je strava, od ovoga momenta pa nadalje krasi moj računar na poslu kao wallpaper, neka moji suradnici znaju s kim (čim) imaju posla!!!
Sestra sa ONE strane Drine
(šalje ti VEEEELIKI poljubac)
:)
;)
Koala, kad pijemo pice?
pretera ga sa uvredama, kao skrece paznju na sebe, ne briljira itd. gledao sam predstavu, fantastican je, tako da ne mislis da malo preterujes.
Post a Comment