Saturday, August 23, 2008

Moj godišnjak :-)

Ja sam, za razliku od Ire, isprobala do sada svakakve frizure, ali su mi neke od ovih sa Yearbook Yourself ipak došle kao iznenađenje. Svakako sam shvatila da plavuša nikako ne treba da budem.
Favoriti su mi 1968. i 1978., a nad 1986. sam dugo stajala pitajući se da li je taj crknuti tvor na glavi za objavljivanje.
Pa, ipak... zašto da ne.

Sliku, naravno, obavezno povećati.




P.S. Čuvena 1982. mi, za divno čudo i na moju veliku radost, nije uspela... Hvala Bogu na malim ustupcima.

...

Tuesday, August 19, 2008

Stručnost


Imam poseban i zaista neprocenjiv dar: uspevam da se isključim u gradskom prevozu. To me spašava nerviranja zbog gluposti, malograđanštine, grešaka u jeziku, i sličnih stvari.

Danas mi, međutim, to nije pošlo za rukom. Sedela sam tik ispred dve žene od kojih je jedna rekla drugoj:
„Ma, svi prodavci lažu! Hvale robu jer samo gledaju da je uvale!“

Nisam se okrenula, ali sam pomislila: „Kakva neopisiva glupost!!“

Evo, uzmimo moj slučaj.

Pre dva meseca sam videla u izlogu jako lepe crne baletanke, tačno kakve sam tražila. I, što je još zanimljivije, jako jeftine.

Moje poverenje prema kvalitetu robe, obično je direktno proporcionalno njenoj ceni, ali sam ipak ušla.
Razgledala sam ih, probala, opet razgledala. Moja sumnjičavost prema jeftinoj robi mi je sedela na levom ramenu i prevrtala očima, ali sam ja ipak prelomila i odlučila da ih kupim.

Plaćajući, naglas sam prokomentarisala: „Ma, po ovoj ceni, ako ih i bacim već u septembru – isplatilo se.“

Prodavačica mi je uputila umirujuć pogled, uz reči: „Sigurno neće biti tako.“

I?

Bacila sam ih pre dve nedelje.

Žena nije slagala, zaista nisu dočekale septembar.


...

Saturday, August 16, 2008

Između dve zone sumraka

Evo, provodim divno mirno veče. Završavam scenario o sektama, Senkina mama upravo izvršava samoubistvo, a Zemljina senka upravo prekriva Mesec. Ovo drugo nije u scenariju već na prozoru, ali kad bolje razmislim, možda ne bi bilo loše da i to uključim. Efekta radi.


Pomračenje Meseca

Ne mogu da verujem, ali nije bilo oblaka i sve mi je išlo od ruke!

...

Terorizam

Nakon što me je Ire nedavno upoznala sa "Mukama po Simonu" postala sam veliki fan nesretnog sapatnika.
I, evo još jednog od njegovih iskušenja.

P.S: Za neverne Tome: verujte, sve je, oh, tačno kako je prikazano...

Monday, August 11, 2008

Ma, daaaaaj!!


Kada ste po celi bogovetni dan prikovani za kompjuter, pauzu za mozak i oči koristite da završite sve što se završiti može. Koliko god kratka ta pauza morala da bude. A mora da bude kratka.

Sat vremena.

Skuvala sam sebi nešto da pojedem, oprala sudove, i sela da jedem. I, napravila fatalnu grešku: uključila TV. A kako sam sklona da padam iz greške u grešku, ostavila sam ga uključenog na B92 gde je upravo počinjala još jedna epizoda serije »Seks i grad«.

O klišeima, generalizacijama i dvodimenzionalnim likovima u toj seriji neću da pričam. To je već stara stvar. Ali, ono što me je (ponovo) dovelo do ludila jesu nelogičnosti koje su do te mere elementarne da vređaju inteligenciju (čak i) prosečnog gledaoca.

Naime, dešava se sledeća stvar: glavnu junakinju partner pozove da ide sa njim u Pariz, ona ne zna da li hoće ili neće, drugarice se protive tome. Tog istog dana, njena prijateljica sazna da joj je kuče skotno i to na način da shvati da se, možda, malo ugojilo. Odnosi ga u prodavnicu za kućne ljubimce (znači, ne kod veterinara) i prodavac je pipne i kaže da je trudna. Ova prva odlazi na žurku sa partnerom na kojoj se desi nekakav bizaran tragični događaj tokom kog žena pada sa višespratnice. To nije »nevina« žrtva: naime, ona povlači lajnu u wc-u, posle hoće da puši iako je pušenje zabranjeno na dotičnoj žurci, a i viče kako je Njujork dosadan!! Dramaturško pravilo je zadovoljeno: ona ima čak tri tragičke greške! I neka je pala kroz prozor, ko je jebe.

U međuvremenu, kuče one prijateljice naše junakinje počinje da se šteni! Ono »prepipavanje« se, po svim mogućim pravilima, moglo desiti kada je pseto bilo skotno oko mesec dana. Pa, neka bude i dva. Kuja nosi tri meseca, znači...šta? Između »prepipavanja« i večere kod ovih što hoće-neće u Pariz, i žurke i koćenja je prošlo mesec do dva dana. Ma, daj.

Nesretnica koja se usudila da koristi kokain usred Njujorka, a onda još i da kudi Njujork biva sahranjena, a sutradan ujutro kučetova vlasnica drži na prozoru prinove koje su već ogromne i uveliko gledaju. S obzirom na to da psići inače otvaraju oči nakon 12-14 dana, moguće je izvući neki od sledeća tri zaključka:

a) psi u Njujorku su napredniji i ne rađaju se slepi,
b) sahrane u Njujorku se organizuju dve nedelje nakon smrti, ili
c) pisci serije su idioti.

U svetlu svega što sam do sada u toj seriji imala priliku da vidim, ja se opredeljujem za opciju c).

I neka sad moram da nadoknađujem to vreme. Tako mi i treba.

...

Saturday, August 9, 2008

Čekaj me


Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti,
niti će znati drugi
da si me spasila jedina ti
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

Konstantin Simonov
...

Thursday, August 7, 2008

Pijaca


Pišem diplomski. Scenario za dugometražni igrani film. Pišem o nečemu što me boli i što mora da izađe iz mene, na ovaj ili onaj način. Izabrala sam ovaj. I tragajući za materijalom, naiđem na nekakav pijačni oglas pod fensi pseudonimom tender koji kaže ovako:



Poslovni prostor u Beogradu

Bioskop 20. Oktobar

Lokacija
Na početku Balkanske ulice, na manje od 50 metara od centralne beogradske ulice Terazije, preko puta poznatog hotela Moskva sa jedne strane i hotela Balkan sa druge strane, okružen sa tri nove, moderne poslovne zgrade u izgradnji, ukupne površine preko 20000 m2. Zakup poslovnog prostora u okruženju plaća se od 30 do 50 evra/m2. Nekretnine te veličine i pozicije retko se pojavljuju na tržištu.


OPIS OBJEKTA

Otprilike polovinu zgrade u Balkanskoj 4 zauzima nekretnina od 947m 2 na pet spratova, a čak devet podnivoa sa dve bioskopske sale od 470 mesta svaka, visine tavanice oko 12 metara. Na vrhu zgrade nalazi se velika ravna terasa koja ne ulazi u navedenu površinu, nekada korišćena kao bioskop na otvorenom, sa sjajnim pogledom na centar Beograda sa jedne strane i ušće reka Sava i Dunav sa druge. Osim bioskopskih sala, objekat ima niz pomoćnih prostorija ukupne površine od 264 m 2, uključujući i ulazni hol iz prizemlja Balkanske ulice. Drugi deo zgrade u najvećem delu je vlasništvo SO Stari Grad. Iz prizemlja zgrade, kao i sa spratova, postoji pomoćni izlaz na prolaz i stepenište koje takođe vodi ka Balkanskoj ulici. Sa pažljivim renoviranjem moguće je korisnu površinu značajno uvećati.

ZAŠTITA OBJEKTA I PLANIRANJE
Zgrada je građena 1920. godine ali nije pod režimom prezervacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

PARKIRANJE
Parkiranje je moguće obližnjoj javnoj garaži u Narodnog Fronta udaljenoj manje od 50 metara ili na drugim, obližnjim javnim parkinzima.

POSEBNE INFORMACIJE
Posebna dokumenta dostupna su za ovaj objekat:
• vlasnički list nepokretnosti iz Republičkog Geodetskog Zavoda
• kopija plana parcele

PONUDE
Opisana nekretnina je na PRODAJU putem TENDERA. Indikativna cena nepokretnosti 2.200.000 eura.

***

20. Oktobar, pravi starinski bioskop sa škripavim stolicama i ulazom sa plakatima sa obe strane, bioskop čijeg se prodavca semenki pred vratima još uvek živo sećam jer sam, tek ulaz pored, išla na probe u Krsmanac, taj 20. Oktobar se sada zove “Nekretnina”. I na dobrom je mestu. I veliki je. I moguće ga je još povećati. I, vrlo bitno, zgrada je iz 1920., ali NIJE pod režimom prezervacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Znači, može mu se raditi šta se hoće.
I košta pišljivih 2.200.000 eura.

Nikada se ranije nisam osetila ovako bedno što nemam neke veće pare.

I nikada se ranije nisam osećala ovako smešno što pišem scenario za dugometražni film u Srbiji.


...